|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Stihovi, pjesmice i takve gluparije
***da me poželiš to znam
poželiš samo osmjeh da ti dam
ali moje srce iako te voli
zapamti da nikad neće da te moli
jednom ću otići od tebe zauvijek
možda me nećeš vidjeti više
možda će me izbrisati jesenje kiše
tebi će tada biti žao
jer me voljeti nisi znao***
***ne znam ko je izgubio više
ti ili ja?
ti što nikada više nećeš naći
nekog ko će te voljeti
više od mene
ili ja što sam izgubila
sve što sam imala***
***on ne zna, on ne zna
da ga volim srcem svim
on ne zna kako boli
jednom žalit će za tim
on ne zna da će i njega stići
jednom sve što je stiglo mene
bit će suza kao kiše
ali mene nikad više
ja ću ovu ljubav nekako preboljeti
ali neću nikad nikoga kao tebe voljeti***
***ona ga je voljela, on je odbijao
ona ga je tražila, on se skrivao
ona je plakala, on se smijao
tek kad je otišla, on je shvatio
koliko je izgubio***
***sve što sam imala tebi sam dala
voljeti drugoga nisam znala
sve sam dane posvetila tebi
a samo više bola nanijela sam sebi
voljela te više od same sebe ali
sreće meni nema kraj tebe***
***I hate the way you talk to me
and the way you cut your hair
I hate the way you drive my car
I hate it when you stare
I hate your big dumb blue shoes
and the way you read my mind
I hate you so much it makes me sick
it even makes me rhyme
I hate it, I hate the way you are always right
I hate it when you lie
I hate it when you make me laugh
even worse when you make me cry
I hate it that you are not around
and the fact taht you didnt call
But mostly I hate the way I dont hate you
not even close, not even a little bit, not even at all***
***MOžda previše tražima
a premalo dajem
Možda previše pričam
a premalo toga bitnoga kažem
Možda previše maštam
a premalo toga shvaćam
Možda se malo za nas borim
ali znaj da te puuuno volim***
Otišo si, e pa nek si
Da si barem bio sexy
Jebati ti je svaka dala
E ja sam te zajebala
Baš je lijepo sad bez tebe
I na kraju ko te jebe
***Nemam što počinjati
ti si počeo i odabrao,
a ja ću samo završiti
Ne želim polovične stvari
ni riječi na pola izrečene
upućene slučajno meni
Došla sam do granice
uzmi sve ili ostavi
Odgovor tvoj se naslućuje
iz tvojih riječi
Ne treba ti nitko više
Tko sam ja da ti se miješam u život?
Jedno tužno biće s osmijehom na licu
Ja sam ružno pače zalutalo u vremenu
i slučajno se našlo na tvome putu
poželjelo malo tvoje ljepote
ispunjenje sna, biti, voljeti...***
*** Zašto mi govorite da ste ga vidjeli
kad počinjem polako da ga zaboravljam?
Zašto me pitate dali ga još uvijek volim
kad ni sama ne znam odgovor?
Da li mi morate govoriti o njegovoj sreći
sad dok mi je još lice vlažno od suza...
Dali me morate podsjećati na njega sad
kad je svemu tako brzo došao kraj???***
***ovo je ljubavna pjesma za tebe
ja je pjevam a liječim sebe
moje slomljeno srce kao rana peče
rekao si :"oprosti, bila si za jednu večer"
Suze su se miješale sa kapima kiše
"žao mi je, ali ne volim te više"
o bože daj da umrem pomislih tada
ja želim ljubav a ne samoću sada
drhtavim rukama pripalih zadnju cigaretu
ustadoh se ponosno i pođoh prema vjetru
u vlasima kose osjetih vjetrovu tužnu baladu
tješio me samo vjetar u ovom mrtvom gradu***
.....sad me voliš, sad me želiš...sad kad među nama nije moglo biti bas nista...u ovim smo trenucima trebali biti tako daleko...sjećam se kad sam razmišljala o ovim trenucima, bile su ugašene sve nade..ma nije moglo postojati ni najmanje šanse...nista nas nije moglo spojiti.. ma odakle sad sve ovo...oprosti sto ne mogu uzivati i prestati razmišljati..oprosti sto se ne mogu prepustiti...jednostavno nisam navikla da je sve tako lijepo..da ide na bolje...da si tu za mene..da sam dio tvoga svijeta, da sam ti važna...da misliš na mene....oprosti,ali ne znam kako se ponasati..znam te samo moliti...voljeti....plakati...tražiti...sad te imam...kako to dobro zvuči..ali tako nestvarno...strah me...strah me da se sve ne uruši,da ne nestaneš...naučit ću, obećajem da hoću...naučit ću kako te usrećiti...bit ću tu za tebe...nikad te neću napustiti...kunem ti se svim što imam...opustit ću se...uzivat ćemo...o kako će nam biti lijepo...samo, molim te, nemoj od mene odustati..nikada me nemoj napustiti...mi smo stvoreni jedno za drugo...
...možda kad se na zemlju spustiš i pogledaš svijet oko sebe...možda kad koju suzu pustiš i prestaneš voljeti samo sebe...možda kad tvoj pogled dobije neki smisao i izgubi tu mračnu prazninu...možda kad prestaneš živjeti samo da bi disao, već da bi upoznao ljubav, toplinu i blizinu...možda ako mi posvetiš pažnju,bar malo, jer čovijek mišljenje mijenja...možda ako mi pokažeš da ti je stalo i učiniš da zaboravim na sva ona razočarenja...možda ćeš i ti voljeti malko i tek tada će ti biti jasno...možda ćeš jednog dana shvatiti da voljeti nije lako jer i ako se zaljubiš u mene, bit će kasno...možda ćeš tada upoznati bol i shvatiti da i ti možeš patiti...možda ću ti tad i priznati da te još uvijek...ma nije važno...
evo,nakon dugo vremena...ovo gore nije moje, ali je tako prekrasno pa se nadam da se autor neće ljutiti...nekako sam se pronašla u tome i pomoglo mi je pa se nadam da će još nekome...puno pozdrava svima i hvala na prijašnjim komentarima...sorry što ja baš ne komentiram previše...
...da, volim te, ali zar je toliko važno?...bilo je jednom, možda onda kad ni nije bilo ovoliko snažno...ali sad, ne...nakon svega, nakon svih, nakon toliko vremena...nije važno...i onda me opet pitaš... i ja ti opet kažem...da, volim te... pa što?...nisam ja jedina koja voli...zamisli ovaj svijet kada bi svatko tko voli stao...kada bi svatko tko voli mislio samo na to...zamisli ovaj svijet kada bi svatko tko voli prestao živjeti...koliko bi nas ostalo...kažem nas, jer ti ne voliš...no dobro, nije ni to više važno...i stvarno nemaš pravo da mi držiš prodike...znam da griješim, možda i svjesno...ali dosta mi je toga da budem savršena i prema svima poštena...dosta mi je toga da u svojim postupcima ne mogu pronaći grešku, a ipak patim...dosta mi je toga da me drugi gaze...i sad sam baš kao i svi, sebična...tražim malo sreće za sebe...malo zabave...i to što sam s njim te se ne tiče...i to što mu lažem nije zbog tebe...znam, jednom uskoro ću postati ona stara...jer ovo nisam ja....i opet ću živjeti za druge...i umirati za tebe...ali to ti nećeš vidjeti, niti ćeš moje jecaje čuti...i vjeruj mi, ni on mene ne voli, pa ga neće boljeti...znam da sam mu jedna u nizu i da me vara...ali nije me briga...kad pogledaš, nisam ni ja njemu baš najvjernija...ali zabavno mi je...barem prije nego zaspim ne plačem zbog tebe...barem mi stižu one sladunjave poruke...i znam da izgaraš od ljubomore...i znam da mi se javljaš samo da bi ja pomislila na tebe(hm, kao da ovako ne mislim)...i sada znam da za nas osim kraja ništa ne može započeti, a kraj je već odavno tu...i ne nadam se više ničemu...i ne očekujem od tebe ništa...i zato me ne možeš više povrijediti...ipak, uživam u tvojoj ljubomori kad me vidiš s njim...uživam kad vidim da bjesniš, a ništa mi ne možeš...to mi je još ostalo
...i da, volim te, ali to stvarno nema veze
evo me..živa sam,hehe...
znam da sam slabo komentirala i sorry, ali nisam baš stigla...
a o njemu...pa baš i nema nekih novosti..među nama nije ništa bilo,a i baš ništa ništa već 3 mjeseca....sve mi manje fali...ponekad mi se učini da se moja ljubav za njega izbrisala....takve faze su sve češće i sve duže traju...mogu reći da sam puno bolje..možda zato što sam sad 100 % sigurna da među nama više nikad neće biti ništa...možda zato što je umrla apsolutno svaka nada da ćemo jednom postojati MI...to me čini praznom, hladnom, ali lakše je tako...ne znam koliko ću dugo tako izdržati...strah me onoga u što će me ta hladnoća pretvoriti....straše me vlastite misli...bojim se vlastitih osjećaja...sada mi se ta pomisao o vječnoj i sretnoj ljubavi čini tako smiješnom, banalnom, naivnom...riječima i živjeli su sretno do kraja završavaju samo bajke...nekako o svemu drugačije razmišljam...postala sam čovijek kakve sam prije sažaljevala...bez mašte,vjere i nade....bez milosti, optimizma pa i malo naivnosti..želim to zaustaviti....želim biti ona stara...blesava, djetinjasta i nasmijana...ako biti odrastao, zreo znači biti ovo što postajem, ja NE ŽELIM ODRASTI....ni za što me nije briga....ni za školu, frendove, izlaske...ni za njega...ništa me ne dira...rasplače me samo poneki datum...neka srijeda...riječi koje pročitam a rekao ih je meni ON jednom...onda opet kad zaustavim suze,našminkam se i počnem se smijati....smijem se dugo i glasno...smijem se kad neki nekoj kaže da je voli, da ga čeka, da će doći... možda se ljubav stvarno pretvara u mržnju...a ne prema njemu...njega ni najmanje ne mrzim...samo mi sve ono što sam smatrla slatkim, čemu nisam mogla odoljeti, sad me sve to živcira...i nekako ga sažaljevam...sad ga nitko ne voli...ako ga ja više ne volim, pa njega nitko ne voli..i onda mi ga je žao...ali ne zaustavljam se...idem dalje...ne znam kamo...samo idem...možda negdje konačno stignem...možda me tamo čeka netko....možda je bolje ovako...a možda je sve samo faza jer evo priznajem , samo o njemu još uvijek razmišljam..
evo dugo nisam pisala...zapravo ni sada nemam neku inspiraciju, ali htjela sam se samo javiti...nisam baš ni komentirala u zadnje vrijeme...sorry zbog toga...
...a što se tiče njega...hm...ta je priča završila...umrla je svaka nada...tek sad sam stvarno shvatila koliko malo sam mu značila...nedavno sam pročitala predivnu misao:SUPROTNO LJUBAVI NIJE MRŽNJA, VEĆ RAVNODUŠNOST....tako istinito i predivno...grozan je to osjećaj kad vas onaj kojeg volite više niti ne zamijeti kad prođete pored njega 
...sad iako znam da je gotovo imam jednu malu želju...želim da me nikad ne zaboravi...da mu nikad ne budem tek lice u gomili...želim da pamti...kad me vidi da se sjeti...da zna da sam tu...da osjeti moju prisutnost...možda previše tražim, ali pomoglo bi...mislim da bi...ja znam da ću se ja njega uvijek sjećati...možda ishlapi bol, pa mi bude mamio osmjeh na lice...znam da hoće ...jer ja ga ne mrzim...zahvalna sam mu što sam ga voljela, što postoji...zbog njega sam iskusila taj osjećaj...slatku patnju...moju će ljubav imati uvijek tu sa strane...tek tako ako mu zatreba...a ja u ću ga preboljeti...i ponovno voljeti. 
..
jeeeee, skužila sam i ja kako se taj dizajn stavlja....pa evo...meni je baš slatko...definitivno bolji nego onaj prije...nadam se da se i vama sviđa....i hvala vam svima na komentraima, savjetima, utjehama i svemu...najbolji ste
V e L i K i K i SS a C h
....osjećam da se lomim...ovako ne ide dalje...ne čujem ništa osim tvog glasa...ne vidim ništa osim tvog lica...ne tražim ništa osim tvog pogleda...i tonem duboko...ne mogu više ovako...previše me boli...kad će prestati...kad će popustiti...morat ću odustati...ali opet što to znači...i ako odustanem bol će i dalje biti tu...i ako se prestanem smijati....i ako zaplačem, vrištim i povičem...svijet će se i dalje vrtjeti...ti se nećeš vratiti...ništa se neće promijeniti...nitko neće ni na trenutak zastati, upitati jesam li dobro...nisam dobro....ovo nije u redu...pa što mi se događa...bila sam jednom poput svih...uživala u sitnicama...jedva čekala vikende....ničemu se ne radujem...ništa me ne usrećuje...što te više gledam, shvaćam koliko te nemam...koliko te nikad nisam ni imala...koliko te želim, trebam, volim...voli me sad...poželi me sad...bez razloga i obećanja...bez dugova...baš ovakvu kakva jesam...samo me voli...još jednom... kako je moguće da će ova ljubav ostati samo nedovršena priča...kako je moguće da ti to ne vidiš....čemu sve one prolivene suze, potrošene riječi,izgovorene molitve...ne tražim razloge, uzroke ni ciljeve...tražim utjehu...tražim nadu...tražim ljubav...
...još jednom smo sve završili, priču smo ponovno zaključili...ne mogu reći da sam gubitnica...ali boli me, pa nisam ni pobjednica...kao neku obavezu prema svemu što je bilo, prema onoj pustoj ljubavi koju sam za te osjećala, prema svim onim suzama koje sam za te prolila,prema svim molitvama koje sam za nas Bogu uputila....dala sam ti još jednu priliku...nisam ti vjerovala...nisam se ni nadala...ipak, duboko u sebi sam očekivala bajku....ja i ti kao princ i princeza, hehe prevarila sam se...ponovno si me iznevjerio....moje povjerenje zlouporabio...ali nisi me povrjedio...barem ne toliko kao prvi,drugi i ne znam koji puta prije...sinoć mi čak ni suze nisu tekle...krenula sam jecati tek iz navike i onda malo promislila...ma čemu??..za koga???...dosadna sam sama sebi kad govorim da me nisi vrijedan..znamo to i ti i ja...rekla sam ti to u lice....a ti me proglasio bahatom...hahaha kako sam se smijala kad sam došla doma sinoć i vratila film unazad...ti meni da sam bahata...nije li to ironično....možda te iznenadilo što je umjesto suza zasjao osmijeh kad si rekao da ideš drugoj...možda te šokiralo kad sam te nazvala patetičnim i rekla da među nama odavno nema ništa....čemu tvoje isprike, one lažne suze kad si se kao prisjećao lijepih trenutaka koje smo proveli skupa...sve što ti mogu reći jest da ćeš požaliti jednom kad me vidiš zagrljenu s drugim, zaljubljenu i VOLJENU....znaš li uopće značenje te riječi??...požalit ćeš što me nema...kad ti na poruke ne budem odgovarala....rijetko me uhvate trenutci nostalgije i sjete,pa pustim koju suzu, bolan uzdah pri pomislili na tvoje oči, lice, tvoj hod...rijetko zadrhtim kad se sjetim tvog zagrljaja....ali ti to nikad nećeš saznati...za tebe sam mrtva...u tvojim očima sam sretna i hladna...
i sad ti kažem zapamti jednu stvar: NITKO TE NIKAD, NIKAD NEĆE VOLJETI KAO ŠTO SAM TE VOLJELA JA!!!
Vidiš li što si opet napravio??Znaš li da opet nepestano razmišljam o tebi...pokušavam doći do nekih zaključaka...nemoguće...ne postoje zaključci...ne postoji razlog...ne postoji cilj...zašto bi o tebi mislila...zašto da na tebe trošim vrijeme, riječi, djela...nema potrebe...nema smisla...ne želim te više...ne želim...ne mogu se praviti da se ništa nije dogodilo...slomio si me...uništio lažima....ne mogu ti vjerovati...ne vjerujem ti...nemoj se više truditi...neće pomoći jer želim samo da nestaneš...pitam se jel te volim...ne znam, stvarno ne znam...pitam se kako te mogu tako odbaciti...ne želim si lagati, ali na to ne mogu ujecati...slomio si onaj dio mene koji mi je davao nadu, vjeru u bolje sutra...slomio si onaj dio mene koji ti je vjerovao, koji je vidio tvoje srce ili si možda napokon skinuo povez s mojih očiju...jednosatvno me previše strah se prepustiti...strah me ponovno vjerovati da me nećeš povrijediti, da si tu za mene...pusti me napokon...nestani,molim te...sad vidim samo ono što je stvarno bilo, čujem samo tvoje grube riječi i ne mogu više nalaziti opravdanja...ne želim uljepšavati istinu...kako bih željela da se nisi vratio...mi nismo prijatelji...prijatelji si ne lažu...mi nismo poznanici...oni me ne mogu povrijediti...mi nismo par...oni ne varaju...što smo onda??...da te bar mogu mrziti...da me barem mržnja neko vrijeme ispunjava...ovako sam prazna, bezlična, kamena i hladna...ne želim tvoje ruke, riječi ni nježnosti...ne želim ništa tvoje...možda je ovo početak kraja...ali opet, kako može završiti nešto što nikad nije ni postojalo...i zašto onda ovoliko traje??....možda je najbolje da pustim vrijeme da učini svoje...možda se izbriše ime tvoje...ništa neću forsirati...odlučila sam živjeti...samo to....
žao mi je, ali ne mogu se vratiti...ne mogu sve tek tako zaboraviti, preboljeti...bole me noći koje sam provela sama osluškujući tek svoje jecaje...gdje si bio tada...pitam te...gdje?...nisam mogla zaustaviti suze...trebala sam te..bojala sam se...nema riječi koje to mogu izbrisati, ispraviti...trebaju mi djela...nije lako ponovno ti vjerovati... neću se prepustiti...neću ti dopustiti da me ponovno osvojiš i onda odbaciš...tu smo priču svi već vidjeli...ja sam tebe pustila na miru,živjela sam svoj život daleko od tebe...i sad se ti vraćaš...ako ti je toliko stalo, bori se kao što sam se ja borila za tebe...pokaži mi da me trebaš, da me želiš i da me voliš...neće ti biti lako...nije ni meni bilo...neka ovaj put bude posljednji jer previše me lomiš...još te previše volim da bi bila neutralna...ali neću ti priznati 
...i ne mogu reći da nisam sretna što si tu, ali bolje bi bilo da nisi...da si ostao tamo gdje si bio dosada...ja sam krenula dalje...jesam...zašto me onda opet ovako boli...ne želim stalno o tebi razmišljati...ne želim da opet postaneš cijeli moj život... ne mogu preživjeti još jedan nesretan kraj...ne mogu...i sad se osjećam kao slabić...nije trebalo ovako ispasti...dovoljno mi je bilo teško samoj sebi priznati da te nikad neću imati...sad kad sam uspjela ponovno stare iskre pališ...ali ja nisam trebala biti toliko slaba..nisam ti to smjela dopustiti..osjećam da sam lagala samoj sebi kad sam govorila da te iše ne trebam, ne želim... jer zašto me onda sve ov još boli i ovako muči...zašto ne mogu odmahnuti rukom i reći: dečko, kasno je sada...pati kao što sam patila ja tada... 
....nikad više, nikad,nikad neću pustii suzu zbog tebe, neću biti tužna, neću patiti...ne zaslužuješ da te volim, da te molim, da te čekam i tražim, da me boli zbog tebe...ja nisam sama, imam ljude koji me vole, koji znaju tko sam, koji su uz mene i kojima vjerujem...njima sam dala svoje srce jer ih nije strah biti tu za mene i onda kad se ne smijem, kad nemam snage za zajebanciju, kad mi treba samo rame za plakanje...ti nisi jedan od njih, nikad im nećeš biti ni do koljena...bože, zašto sam te voljela...ne, nisi uspio...neću ti dopustiti da pobijediš...i nisi uništio moju vjeru u ljubav, u sudbinu...nisi, vjeruj mi...ja znam da će me jednom netko voljeti istinski, do bola, onako kako sam ja voljela tebe...i ja se neću bojati uzvratiti mu...boljelo me s tobom, boljet će me opet, ali barem ću znati cijeniti i prepoznati ljubav...ono što ti nisi znao...još zauzimaš veliki dio mog srca i nikad te neću zaboraviti...taj će dio smanjivati s vremenom,ali ožiljak će ostati i podsjećati me...podsjećat će me na tvoje laži, prevare i neispunjena obećanje...ipak, možda ću jednom pamtiti kako sam voljela, a zaboraviti kako sam patila...možda se sve pretvori samo u lijepa sjećanja i uspomene...možda ljubav zasjeni bol, možda osmijeh pobijedi suze...tko zna, možda...jer sutra je novi dan a moj život je tek počeo...
***pjesmica***
NIKADA NIKOM NE REKOH
ODJEBI!
MISLILA SAM, ALI NISAM!
HOĆU SAD DA KAŽEM TEBI
ODJEBI!
ODVAŽNO,
SA DOZOM URLIKA
ODJEBI!
ISKRENO IZ SREDIŠTA SEBE
UZVIKUJEM, U PROSTORU JE MRAK
U GRLU JE DAH
TEŽAK I ZAUSTAVLJEN OD RIJEČI
ODJEBI!
UZVIKUJEM
SAMA SEBI
KROZ MRAK
TEBI
O D J E B I !!!!! 
postoje dani kada mi ništa ne znače tvoje laži
postoje trenutci u kojima su mi svi od tebe draži
tada mislim da mogu dalje sama
ali znamo dobro, sve je samo reklama
danas nije takav dan
ovakvi trenutci puno su mi teži
ponovno teret tvoje prevare na mome srcu leži
danas bih ti sve oprostila
danas sam opet samo tvoj pogled među nepoznatim očima tražila
voljela bih biti ta koja te za ruku držala
iako znam, nije te zaslužila
kukavicu poput tebe nikom ne bih poželjela
da te toliko ne volim tako bih htjela
sad živim u nadi da će svanuti takav dan
kad će moje srce shvatit kakav si gad
dan kad mi tvoje riječi ništa neće značiti
dan kad neće tuga moj osmijeh kriti
jer sad sve moje zna što mi je činiti
samo srce neće da shvati
Zašto si mi ponovno lagao?Zar ne znaš koliko si me i prvi put povrijedio?Čemu opet lažni osmjesi, lažna obećanja i neispunjeni snovi?Čemu sve to?Zašto me ne možeš pustiti na miru kad znaš da me sve još boli?Znaš da se nemam snage odupirati tebi...Sve ti priznajem i da te volim ne krijem...Ako ti nije stalo do mene, u ime ove ljubavi prema tebi pokaži barem malo srca i utješi me nekako.Najbolje da odeš, da se ne vraćaš, da te ne vidim više.Ne vidim drugi način da preživim...Ne mogu te više ovako voljeti, ne mogu više biti sama i tebe čekati, tebe željeti, o tebi sanjati...Ne mogu više sama...Nemoj se vraćati, nemoj me tražiti ni kada to budeš najviše želio jer znamo oboje da se samo hoćeš još malo nasladiti mojom uzaludnom čežnjom.Znamo da ne želiš moje srce, da mi ne daš svoje.Boli me i ne mogu te više tako voljeti.Pusti me, još se nadam i čekam da bol popusti.Ako me potražiš, neću se moći odupijeti zato toliko srca imaj i nemoj se vraćati više nikada!Ako ikad osjetiš da sam dio tebe, da bi dao život za mene, da me trebaš i voliš najviše na svijetu, potraži me jer manje ne primam.
p.s.
Volim te
koliko je vremena prošlo otkad ga nisam vidjela, nisam ga zaboravila, ali neki napredak je postojao.Koliko truda, snage i suza sam potrošila za taj nevidljivi napredak.Nisam ni znala da je napredak postojao dok ga nisam ponovno srela sasvim slučajno,neočekivano.Srce mi je stalo kad sam ga vidjela, nisam mogla disati.I onda sve se vratilo.Sve se dogodilo toliko brzo.Nisam mogla ni znala spriječiti nadu i vjeru da se opet uvuku u moje srce.Nisam stigla o tome ni razmišljati.On je stajao ispred mene, gledao me ravno u oči i smješako se kao da mu je drago da me vidi, kao da sam mu falila.I sad sam opet na samom početku, čekam ga, očekujem ga.Zašto sam si to dopustila?Prošlo je premalo vremena i još nisam bila spremna na to da ga vidim i ostanem ravnodušna na njegov osmijeh i pogled koji me proždire...Nisam spremna da ga zaboravim, prebolim...Nisam
LJUBAV ZASLUŽUJE TO
Zaboli, do dna me zaboli
Svaki put kad pokušam
Do neba da te zavolim
Pričaj mi
Jer nikog drugog ne slušam
Uvijek mi stani na put
Kada u ljubavi pokušam
Spremna sam na svaki tvoj hir
U ljubavi na rat i mir
Nek´ mi do temelja srce izgori
Ja birat ću najteži put
Jer ne znam da te ne volim
Nek mi se život kroz prste izvuče
Ja dat ću i suze i bol
Ljubav zaslužuje to
Pričaj mi
Jer nikog drugog ne slušam
Uvijek mi stani na put
Kada u ljubavi pokušam
Nek´ mi do temelja srce izgori
Ja birat ću najteži put
Jer ne znam da te ne volim
Nek mi se život kroz prste izvuče
Ja dat ću i suze i bol
Ljubav zaslužuje to
Kako vrijeme mi prolazi
Mislim na tebe uporno
Neću mijenjati sebe
Jer volim te neumorno
Nek´ mi do temelja srce izgori
Ja birat ću najteži put
Jer ne znam da te ne volim
Nek mi se život kroz prste izvuče
Ja dat ću i suze i bol
Ljubav zaslužuje to
***Zašto si me osvojio čim sam ti pogledala oči?
Zašto sam te zavoljela te proklete noći?
Zašto mi iz misli ne izlaziš van?
Zašto ne mogu bez tebe ni dan?
Zašto još danas u daljinu gledam?
Zašto kad si otišao i dalje čekam?
Zašto uvijek mislim da ćeš doći
i da ćeš se pojaviti negdje u noći?
Zašto kad sam sama želim da si tu?
Zašto ne nestaneš barem u snu?
Zašto uopće postoje suze
kad mi ih sve tvoje srce uze?
Zašto ne postoji lijek za tugu
lijek za stah, trepet i muku?
Zašto postoji ljubav kad je tako slijepa
tako tužna, očajna...ali tako lijepa?
***
Trebalo mi je toliko vremena
da nastavim živjeti bez tebe
toliko suza i neprospavanih noći
i toliko snage da zavaram samu sebe
i kad sam donekle uspjela
ko za inat mi kule rušiš
pojaviš se na sekundu
i opet me pogledom svojim mučiš
zašto mi to sama radiš
opet stare iskre pališ
i opet ponovno počinjem
samu sebe da zavaravam
glumim pred svima da mi nije stalo
a noćima tamnim
svoju ljubav provjeravam
u toj laži mi je jednini spas
jer sve su ostalo boli i sjete
izvana sam hladna, čelična žena
a unutra ranjivo i uplašeno dijete
...dovoljno dugo sam htjela biti njegova, biti s njim, brbljati s njim o glupostima, upoznati ga i dati mu priliku da on upozna mene...ali nije htio...samo me iskoristio...dopustio da čekam uzaludno iako je od prvog trena znao da neće doći, da se neće vratiti...i sad iako znam da me ne zaslužuje, ne treba i na kraju krajeva uopće ne želi, ja se i dalje nadam, sanjam i maštam o nama, o zajedničkoj sreći...zašto je tako teško pustiti snove koji se neće i ne mogu ostvariti???Zašto je tako teško samoj sebi priznati istinu i dalje krenuti???...
...ja ga čak više ni ne želim...znam da nikad među nama ne bi ni bilo ono o čemu sam sanjala...možda nisam ni zaljubljena u njega nego u neku iluziju o nama...trenutno samo želim nestati na neko vrime...otići negdi di me nitko ne zna...ovdi mi je skroz dobro jer me nitko ne zna, ali me može upoznati kroz ove postove...vjerovatno dosta ljudi dijeli sličnu sudbinu i to nekako olakša sve to skupa, ali stvarno nije lako...još je i lito i tribala bi se kao zabavljati...možda vrime stvarno lilječi rane...možda
GITARA
Gitara opet plače, neće tebi da svira
zna da me svaka pjesma ravno u srce dira
žice polako pucaju kao i srce moje
sluti skupa samnom da više nije tvoje
sakrit ću je u kut sobe, neću da je gledam
ali kako ću živjeti sa sobom kad te nikom ne dam
znam da te druge toliko voljet neće
jer bio si mi i od života nešto veće
povući ću se u tamu sobe s prijateljicom tugom
i neću izlaziti van
bojim se da ću te ugledati s drugom
i mrziti svaki novi dan
čekat ću da zazvoni telefon, da ti čujem glas
jedino će to za mene biti spas
ali do tada će proći vremena dugo
već ću te napustiti prijateljice tugo
s drugim pokušati pronaći sreću
ali tebe više voljeti neću
barem se tako iz dana u dan nadam
pa ipak sve više prema dnu padam
dosta je bilo jer nisi vrijedan toga
izbrisat ću te zauvijek iz srca svoga
nemoj me zvati, neću se javiti
sigurno ćeš na kraju sve shvatiti
nisam jedna od tvojih lutkica što hodaju po pisti
i zato ne trudi se, za mene nisi više isti
voljela sam te dugo i iskreno ali više neću
znam da ću pronaći ljubav mnogo veću
skladat ću za drugog pjesme nove
zbog tebe neću više plakati večeri ove
ni gitara više ne plače, sad nekom drugom svira
više me ni jedna tvoja pjesma ne dira
i žice više ne pucaju, kao ni srce moje
sad s druigm sretno je i više nije tvoje!
GLUPAČA
Kako sam bila glupa kad sam ti vjerovala
Kako sam bila glupa kad sam te tako dugo čekala
Kako je sad teško priznati da sam se pokajala
Proklinjem dan kad sam te prvi put ugledala
Proklinjem svoj naivni mozak jer nisam razmišljala
Proklinjem svoje mahnito srce jer sam se zaljubila
Da će mene netko povrijediti nikad nisam vjerovala
Uvijek sam bila ja ta koja bi tipa odjebala
No, eto ti si prvi zbog kojeg sam se u ljubav razočarala
Znam da je kasno što sam se tek sad opametila
Znam da je kasno što sam sada svoje pogreške priznala
No, najgore je što znam da kad bih se u prošlost vratila
sve bi isto ostalo
Jer se ne bi promijenila, a u tebe bi se opet kao glupača zaljubila
Evo ko prvi post pjesma, nije moja ali je meni super pa eto.Valjda se njen autor neće ljutiti što sam je objavila.Možda skupim hrabrosti pa objavim svoje pjesme jednom koje su uglavnom patetične, ali to valjda sudbina nas zaljubljenih
